Gevara i Granado uputili su se u Venecuelu preko andske visoravni. Slucajno su bili svjedoci nekoliko seljacjih buna u Boliviji i Peruu, koje su autoritarne vlasti nasilno ugasile.
u to vrijeme demokratija je u Juznoj Americi jos bila u povoju. vecina zemalja bila je u rukama diktatora. Koristili su nacionalnu vojsku kao privatnu, koja je gusila opoziciju. Ugnjetavani i pritisnuti visokim porezima, Juznoamerikanci su vodili skroman zivot. Njihove protest brzo je suzbijala vlast, a diktatura je stalno jacala. Mnoge razvijene zemlje, kao sto je SAD podrzavale su ove rezime u zamjenu za neku ekonomsku privilegiju.
Stanje je dodatno pogorsavala cinjenica, da nije postojala organizacija niti ideoloska grupa koja bi ujedinila ljude u borbi za ostvarenje cilja, kao sto je protest protiv vlasti. Trpeci poraz za porazom ljudi su cesto gubili volju za borbom. u mnogim zenljama postajali su sve potlaceniji. Kao svjedok Gevara je duboko saosjecao sa radnicima i seljacima koji su trpili takvo ugnjetavanje.
U ekvadoru je upoznao tri argentinska studenta. od njih je saznao da je "Gvatemala zemlja prave demokratije" io dmah se uputio u ovu zemlju zaista divnu zemlju. U to vrijeme na vlasti je bila socijalisrticka vlast koja nije gusila aktuelne proteste protiv agrarnih reformi, nego je nastojala da smanji jaz izmedju siromasnih i bogatih. takodjer sloboda govora nije bila samo zamisao. gevara je zato zakljucio da je ovo "najvrednija zemlja u centralnoj Americi". Tamo je upoznao jekoliko ljudi, ukljucujuci i Hildu Gadeu, koja je Gevari i njegovom prijatelju pruzila gostoprimstvo. Hildu je iz njene zemlje, perua protjerala vojna hunta. u izgnanstvu je procitala nekoliko knjiga Mao Cedunga i Marksai odmah se zaljubila u revolucionarne ideje Gevare. Ce je upoznao mnoge kubanske emigrante. u to vrijeme Kubom je vladao vojni predsjednik Batista. na vlast je dosao poslije puca, slonio mladu demokratiju i preuzeo kontrolu nad nacionalnim bogatstvom i izvorima. Ekstremno paranoican, stalno je nadgledao gradjane i pretvarao Kubu u zatvor.
Narod nije mogao bez otpora da prihvati taj preokret. Demonstranti su se okupljali pod vodstvom mladih ljudi koj isu pozivali na opsti ustanak. Njihov uspjeh bio je ogranicen i kratkotrajan, bez obzira sto su do neke mjere uspjevali da nanesu stetu bazama nacionalne vojske. Takve su price sokirale Gevaru.
Da li je bilo ikoga ko bi se zrtvovao za kubanski narod?
Obuzela ga zelja da izvrsi neko herojsko djelo uz one koji su pokusavali da se bore protiv vlasti i napadaju vojne baze.
"Kada sam cuo price, ovih ljudi osjeti sam da je moj zivot mali i beznacajan" napisao je i divio se Fidelu Kastru, vodji pobunjenika kojeg je zvao "kauboj" cak i prije nego sto ga je upoznao.
u to vrijeme demokratija je u Juznoj Americi jos bila u povoju. vecina zemalja bila je u rukama diktatora. Koristili su nacionalnu vojsku kao privatnu, koja je gusila opoziciju. Ugnjetavani i pritisnuti visokim porezima, Juznoamerikanci su vodili skroman zivot. Njihove protest brzo je suzbijala vlast, a diktatura je stalno jacala. Mnoge razvijene zemlje, kao sto je SAD podrzavale su ove rezime u zamjenu za neku ekonomsku privilegiju.
Stanje je dodatno pogorsavala cinjenica, da nije postojala organizacija niti ideoloska grupa koja bi ujedinila ljude u borbi za ostvarenje cilja, kao sto je protest protiv vlasti. Trpeci poraz za porazom ljudi su cesto gubili volju za borbom. u mnogim zenljama postajali su sve potlaceniji. Kao svjedok Gevara je duboko saosjecao sa radnicima i seljacima koji su trpili takvo ugnjetavanje.
U ekvadoru je upoznao tri argentinska studenta. od njih je saznao da je "Gvatemala zemlja prave demokratije" io dmah se uputio u ovu zemlju zaista divnu zemlju. U to vrijeme na vlasti je bila socijalisrticka vlast koja nije gusila aktuelne proteste protiv agrarnih reformi, nego je nastojala da smanji jaz izmedju siromasnih i bogatih. takodjer sloboda govora nije bila samo zamisao. gevara je zato zakljucio da je ovo "najvrednija zemlja u centralnoj Americi". Tamo je upoznao jekoliko ljudi, ukljucujuci i Hildu Gadeu, koja je Gevari i njegovom prijatelju pruzila gostoprimstvo. Hildu je iz njene zemlje, perua protjerala vojna hunta. u izgnanstvu je procitala nekoliko knjiga Mao Cedunga i Marksai odmah se zaljubila u revolucionarne ideje Gevare. Ce je upoznao mnoge kubanske emigrante. u to vrijeme Kubom je vladao vojni predsjednik Batista. na vlast je dosao poslije puca, slonio mladu demokratiju i preuzeo kontrolu nad nacionalnim bogatstvom i izvorima. Ekstremno paranoican, stalno je nadgledao gradjane i pretvarao Kubu u zatvor.
Narod nije mogao bez otpora da prihvati taj preokret. Demonstranti su se okupljali pod vodstvom mladih ljudi koj isu pozivali na opsti ustanak. Njihov uspjeh bio je ogranicen i kratkotrajan, bez obzira sto su do neke mjere uspjevali da nanesu stetu bazama nacionalne vojske. Takve su price sokirale Gevaru.
Da li je bilo ikoga ko bi se zrtvovao za kubanski narod?
Obuzela ga zelja da izvrsi neko herojsko djelo uz one koji su pokusavali da se bore protiv vlasti i napadaju vojne baze.
"Kada sam cuo price, ovih ljudi osjeti sam da je moj zivot mali i beznacajan" napisao je i divio se Fidelu Kastru, vodji pobunjenika kojeg je zvao "kauboj" cak i prije nego sto ga je upoznao.
Nema komentara:
Objavi komentar