03 srpnja 2009

Radjanje prve revolucionarne ideje

Po povratku sa putovanja, marljivo je prionuo na studiranje. Posebno se interesovao za Hensenovu bolest, alergije, fiziologiju, psihologiju i drugo.
Za razliku od predhodnog perioda sada se izuzetno i predano posvecivao ucenju na zaprepascenje kolega. Drukcije receno vec je odlucio da radi nesto drugo u zivotu. Nije bio vezan za Argentinu i vidio je kao veliko ratarsko polje. U to vrijeme poceli su se nazirati prvi znaci diktatorskog rezima Huana Dominga Perona. To je jedan od razloga zahladjivanja Gaverinog odnosa prema domovini. Takodje raskinuo je vezu sa voljenom Cicinom. Imao je neodredjeno osjecanje da ga u buducnosti ceka nesto vise od mirnog zivota, da ima posebnu misiju, iako nije znao sta bi to moglo biti. Da bi to saznao kremuo je pomovo na dugo putovanje po kontinentu.
1953. diplomirao je i odmah napustio Argentinu. posto nije imao ni prebijene pare, bilo je ocigledno da ce da vodi nomadski zivot. Ovaj put njegovo odrediste bila je Venecuela gdje je zivio njegov prijatelj Granado. Planirao je prvo da se vidi sa njim i da zatim nastave put zajedno. Odluka da otputuje oznacavala je odluku dazauvijek napusti Argentinu.

Bokokotorski mornari


Uhapseni bokokotorski mornari

I balkanska konferencija


Ucesnici I balkanske konferencije socijaldemokrata

01 srpnja 2009

Majska skupstina

Majska skupstina u Splitu na Marmontovoj obali.

Klasne organizacije radnika

Sedamdesetih godina XIX vijeka javljaju se u jugoslovenskim zemljama prve radničke organizacije — udruženja za pomoć i prosvjetna društva, a usporedno s njima zabilježene su i prve klasne akcije za poboljšanje životnih uvjeta। Prvi radnički štrajkovi bili su u Ljubljani i Mariboru, a ubrzo zatim i u Zagrebu, Osijeku, Beogradu i Nišu. Četvrt vijeka kasnije javljaju se prve klasne, sindikalne i političke organizacije radnika. Godine 1894. osnovana je Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije, a dvije godine kasnije i slovenačka Jugoslovenska socijaldemokratska stranka. U to vrijeme u Vojvodini nastaju prve socijaldemokratske organizacije u sastavu mađarske socijaldemokratske partije. U sljedećoj deceniji obrazovane su socijaldemokratske partije Dalmacije i Srbije, a 1909. godine i Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine. Do početka balkanskih i prvog svjetskog rata osnovano je više socijaldemokratskih organizacija u Makedoniji i Crnoj Gori. Stvaranjem ovih organizacija u društvena kretanja i politički život jugoslovenskih naroda stupila je radnička klasa kao nova društveno-politička snaga. Iako obespravljena i ugnjetena, ona je svojom organiziranošću i borbenošću ubrzo ispoljila utjecaj na tokove cjelokupnog društvenog razvitka. Nasuprot ustanova buržoaskog društva javljaju se ustanove radničke klase — sindikati, radničke komore, ustanove socijalnog osiguranja, radnička kulturno-prosvjetna društva i domovi, radničke biblioteke, štampa i publicistika. Pod utjecajem organizirane aktivnosti radničkog pokreta produbljuje se proces diferenciranja i polarizacije u cijelom društvu. Radnička klasa se afirmira kao avangardna društvena snaga u borbi za progres i oko nje se postepeno okupljaju sve širi radni slojevi, kao i najprogresivniji dio inteligencije. Grupiranje na klasnoj osnovi javlja se kao alternativa grupi san ju na osnovama vjerske, plemenske i nacionalne pripadnosti. Te procese više nisu mogli zaustaviti ni najokrutniji metodi progona, ni rasturanje radničkih društava, ni zabrane djelatnosti socijaldemokratskih partija. Međutim, ovi novi društveni procesi nastali pod utjecajem aktivnosti organiziranog radničkog pokreta nisu išli u korak sa razvitkom međunarodnih prilika. Kapitalizam je ušao u novi, imperijalistički stadij svog razvitka. Nastupila je duboka kriza u međunarodnim odnosima, koja je ubrzo dovela do prvog svjetskog imperijalističkog rata u čijem su se vrtlogu od početka našli i jugoslovenski narodi. Socijaldemokratske partije u jugoslovenskim zemljama opterećene idejno-političkim utjecajem Druge internacionale ostale su sve do kraja rata po strani onih zbivanja koja će poslije ruske februarske i pogotovo oktobarske proleterske revolucije potresli temelje svjetskog imperijalističkog sistema i otvoriti mnoga sudbonosna pitanja za dalji razvoj svih, pa i jugoslovenskih naroda. U vodstvima tih partija tek će po završetku rata doći do snažnijih diferenciranja i do jačanja utjecaja revolucionarnih koncepcija klasne borbe.

Svetozar Marković

Rodjen je 22. septembra1846 godine u Zajecaru. Otac mu je 12. februara 1852 godine, dekretom postavljen za nacelnika sreza levačkog sa središtem u Jagodini. Svetozar je pošao u prvi razred u Jagodini, ali ga je završio u Rekovcu, gde je njegov ota Radoje preselio porodicu. Majka mu u ovom periodu umire na porođaju pa se ponovo sele u Jagodinu, gde se njegov otac ponovo ženi Marijom-Macom, udovicom jagodinskog trgovca Pante Perišića. Međutim i njegov otac ubrzo umire i ostavlja decu nezbrinutu sa maćehom. Živeli su u ulici Jefrema Markovica br. 1. Svetozar je ovde učio treći i četvrti razred, ostavši u opisima prijatelja kao ćutljiv i povučen, skoln da samuje i beži od igre, valjda zbog slabog zdravlja i sto je teško izgovarao slovo "r", pa su ga deca zadirkivala.Nižu realku je učio u Kragujevcu od 1856. do 1860, koristeći svaki slobodan dan da pešice preko Crnog vrha obiđe svoje u Jagodini.U Beogradu je 1863 završio više razrede i sa petoricom drugova upisao Tehnički fakultet na Visokoj školi, koji je, nakon tri godine uspešno završio. Sa diplomom i državnom stipendijom nastavio je studije u Rusiji, ostavši tamo do 1869. U Petrogradu se upoznaje sa učenjima ruskih revolucionara, posebno sa delima Cerniševskog i Hercena. I sam se uključio u revolucionarne kružoke, u kojima stiče prva teoretska znanja. U martu 1869 prelazi u Cirih.U inostranstvu piše clanak "Srpske obmane" koji je objavila novosadska "Zastava" 1869, sa puno oštrih primedbi na stanje u zemlji, zbog čega gubi stipendiju i vraća se u zemlju. Iz Ciriha je došao vec prilično bolešljiv, te se jedno vreme odmara u Jasgodini. Kada se već oporavio prelazi u Beograd gde biva izabran za sekretara Omladinskog odbora.U izgnanstvu, tokom 1872 piše "Srbija na istoku". U aprilu 1872 zabranjen mu je i ovde dalji boravak pa se vraća u Srbiju i kraće se zadržava u Jagodini, ali ubrzo odlazi u Kragujevac, kao jedan od najvećih industrijskih centara sa mnoštvom radnika,, gde očekuje da ce njegove ideje biti prihvaćene. Tamo pokreće list "Javnost" 1873 u kom iznosi svoje socijalisticke ideje. Vlasti ga hapse početkom 1874 i osuđuju na robiju koju je do kraja godine izdržao u požarevackom zatvoru..Bolest ga sve više nagriza i obara u postelju, tako da je prinuđen da putuje van zemlje i traži pomoc.Umro je 10. marta 1875 godine u Trstu. Brat Jefrem prenosi njegovo telo i osamnaest dana kasnije sahranjuje ga na jagodinskom groblju gde i danas počiva.

Sanjar putuje

San o proputovanju kontinentom jasno otkriva Ceovu licnost. Sve je pocelo kad je uputio nekoliko rijeci prijatelju sa fakulteta Granadu, koji je vec stekao diplomu medicinskog fakulteta. "Trebalo bi da osedlamo "Poderosu" i odvezemo se u Sjevernu Ameriku. "Poderosa" [snazna] bilo je ime koje je Granado dao svom motociklu od 500 kubika. Granado je bio zatecen ali je ubrzo prihvatio ideju. Tako su njih dvojica krenuli na put, otpocevsi ludo putovanje preko kontinenta. Decembra 1951. godine Gevaro se pozdravio od Cincine i svoje porodice i zapoceo veliko putovanje. Ce i Granado prvo su prvo krenuli prema Santijago de Cileu, zatim prema Andskoj visoravni. Posto nisu imali imucnih prijatelja u oblasti kojom su putovali, dva prijatelja su noci provodili u policijskim i vatrogasnim stanicama, na farmama i u bolnicamam a kad nisu imali novca racune su placali svojim radom. Npr, jednom su prali palubu broda kojim su prelazili preko rijeke i pomogli porodici koja se selila da prenese svoje stvari u kamion."Poderosa" nije mogla da izdrzi dug put i lose drumove , tako da su odlucili da je prodaju u staro zeljezo i da put nastave autostopom. Nisu imali namjeru da se vrate prije no sto ostvare postavljeni cilj. Gevara je stalno imao astmaticne napade, ali nije ni pomisljao da odustane od puta ili posjeti ljekara.Kada su stigli u Peru obisli su rusevine Inka. Gevara nije mogao da sakrije divljenje kada je ugledao Macu Pikcu. Skoro da je mogao da vidi spanske konkviskadorekako ubijaju Inke. Jedno od njegovih radikalnih gledista zapisanih u licnom dnevniku, pocinje sljedecim savjetom,"Stanovnici Juzne Amerike osvetite se za nepravdu nanijetu u proslosti".U ovom gradu proveli su mjesec dana, zaradjujuci za zivot radeci u medicinskom centru za socijalno ugrozene, a zatim su nastavili putovanje.Njihovo sljedece odrediste bile su amazobske sume. Zaputili su se niz rijeku brodom, povremeno na improvizovanim splavovima i konacno su stigli u Kolumbiju, gdje su radili kao fudbalski treneri. Za Gevaru se govorilo da je genijalan golman. U to vrijeme u zemlji je vladao diktatorski rezim i njih dvojica su cesto hapseni i maltretirani bez razloga. ljuti zbog toga napustili su Kolumbiju i uputili se u Venecuelu, gdje je Granado nasao stalni posao i rijesio da okonca putovanje. Gevara jos nije bio zadovoljan putovanjem pa se kao slijepi putnik ukrcao u avion, koji je prevozio trkace konje u Sjevernu Ameriku i konacno krenuo nazad u Argentinu. avantura je trajala punih osam mjeseci.Ova putovanja pojacala su njegov interes za kulturu i istoriju Juznoamerikanaca, za cvivilizacije koje su osnovali njihovi preci, a unistili evropljani, za autoritarne rezime koji su u to vrijeme bili uobicajeni, lisavali ljude na slobodu, primoravajuci ljude da zive na marginama drustva. Ovo su samo neka od njegovih razmisljanja proistekla iz iskustva koje je stekao putujuci konentom. To iskustvo jasno ce odrediti njegovu licnost. Po povratku u Buenos Aires, zabiljezio je u svoj dnevnik:"Stari Gavera je mrtav. Ovo putovanje snazno je uticalo na mene, mnogo vise nego sto sam mogao da zamislim"Njegov avanturisticki duh pokazace posebnu naklonost ka politici, kao sto je zapisao u dnevniku:"Moja misija na Zemlji usnjerena je prema ljudima"Prve revolucionarne ideje

Period sanjarenja



1947. godine Gevara se upisao na Madicinski fakultet u Buenos Airesu. Osim predavanja pohadjao je kurseve Knjizevnosti, filozofije, psihologije... Pokazao je zanimanje za drustvene nauke. Pored kreveta bila mu je Nehruova knjiga "Otkrice Indije". Na njeg dubok utisak ostavila je Gandijeva velikodusnost za koju je saznao citajuci knjigu.

Po duznosti stupio je u mornaricu i putovao duz obale Juzne Amerike tovareci robu i prodajuci reparirane cipele. Sve vise se zanimao za drustvene nauke, ne toliko zbog novca, koji mu, zaista nije bio potreban, vec zbog iskustva koje je sticao. Mozda je od majke naslijedio slobodan duh, pa mu je srce uvijek brze kucalo i nije mogao da potisne svoju cisto intektualnu radoznalost za dogadjaje u okruzenju- zato je stekao reputaciju avanturiste. Isao je na zabane i druga drustvena okupljanja, sto je bilo normalno za ljude njegovih godina. ipak to je bilo rijetko jer je vise volio neplanirane i bezbrizne zabave..

Slican je bio njegov ljubavni ziviot. Na vjencanju svoga prijatelja 1950. godine zaljubio se u zenu koju je tada upoznao. Zvala se Cicina, imala je divne krupne oci i dugu kosu. Jedan njegov rodjak ce se kasnije prisjecati da je to bila "ljubav na prvi pogled".

Njegovu vezu ugrozavala je ozbiljna prepreka, porodice nisu bile istog drustvenog statusa. Gevarina porodica nije bila siromasna, ali jedva da je pripadala srednjoj klasi po drustvenom statusu i bogatstvu. Cicina je bila iz bogate i poznate porodice i cesto se o njoj govorilo kao o "princezi". Njeni roditelji nisu krili prezir prema zaljubljenom mladicu kad bi se pojavljivao u njihovoj kuci, nemarno vezane kravate. Nista nije uspjelo da ga zbuni, cak i kad su ismijavali njegovu malo isprljanu sinteticku kosulju. Tada je u znak protesta stao pod tus potpuno obucen.

Tokom ovog perioda Gevara je dosao do nekoliko otkrica. Probao je da izmisli originalan insekticid. Nazvao ga je "Kapone", a napravio ga je sam u garazi radeci golim rukama sa vrlo toksicnim materijama. Nazalost gotov proizvod je toliko smrdio da je bio neupotrebljiv.
Ipak njegovi snovi su bii mnogoveci. Zamisljao je sebe kako putuje kontinentom. Rekao je Cicini da bi za medeni mjesec trebalo samo da putuju po kontinentu. Juzna Amerika je prekrivena uglavnom dzunglama i golim pustinjama. Nije ni malo lako putovati po njoj. Odvazna narav omogucila mu je da svoj san uskoro ostvari.