25 lipnja 2009

Dimitrije Tucovic


Dimitrije Tucovic rodjen je 13। maja 1881. godine u selu Gostilje na Zlatiboru. Jedan je od najznacajnijih teoreticara socijalistickog pokreta u Srbiji. Osnovao je socijaldemokratsku partiju Srbije (SSDP). Pokrenuo je i uredjivao listove «Radnicke novine» i «Borba».

1889।godine dosao je u Beograd da zavrsi gimnaziju. Vec tada bio je pristalica socijalistickih ideja. Sopcijalizam je propagirao zajedno sa Radovanom Dragovićem, koji je imao velik uticaj na njega.

Beogradsko radnicko drustvo obnovljeno je 1901। godine. Tada je Tucovic formirao socijalisticku grupu i usao u upravu Društva. Istovremeno je radio na stvaranju suvremenih sindikata koji su se borili za veca prava adnika i bolje uslove rada.

Organizovao je prosvjed studenata pritiv Nikole Pasica, a bio je i na celu martovskih demonstracija 05। marta 1903. zato je morao emigrirati u zemun (Austro Ugarska), a zatim u Bec. 02. avgustaq ucestvovao je na osnivackom kongresu SSDP-a. Ovu stranku uveo je u II internacionalu. Saradjivao je sa Rosom Luxemburg i Lenjinom.

Studij prava na beogradskom sveucilistu zavrsava 1906। godine s odlicnim uspjehom.

1908।) postaje sekretar SSDP-aa 1910. godine stranka pokrece casopis Borba. Za glavnog urednika postavljen je Tucovic. Iste godine sudjeluje na Medjunarodnom socijalistickom kongresu u Kopenhagenu na kojem drzi govor u kojem krtikuje vodje austrijske socijaldemokratije zbog njihovog odnosa prema nacionalnom pitanju, posebno zbog njihovog odnosa prema aneksiji Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Usao je u polemiku s Karlom Renerom, koji je na kongresu bio u ime austro-ugarskih socijaldemokrata, ocijenivsi Austro-Ugarsku politiku kolonijalno-porobljivackom. U srbijanskom parlamentu jedino je njegov SSDP glasao protiv ratnih kredita srbijanske vlade koji su bili potrebni da se vojska i drzave pribreme za odbranu.

U svojoj knjizi Srbija i Albanija osudio je srbijansko zauzimanje Kosova kao imperijalno osvajanje i zalagao se za pripajanje Kosova Albaniji। Kritikovao je planove Pasiceve vlade nazivajuci ih imperijalistickim. Istovremeno zalago se za balkansku federativnu drzavu koju su prema njegovoj zamisli trebale ciniti Srbija, Bugarska i Albanija. Jedan je od prvih politicara u srbijanskoj politici koji je prihvatio stvaranje "novih" nacija (makedonske). Objavio je i nekoliko knjiga i brosura u kojima govori o polozaju radnika u Srbiji i socijaldemokratiji. U djelu S puta govori o polozaju industrijskog proletarijata u Srbiji. Objavio je i Zakonsko osiguranje radnika, Zakon o radnjama i socijalna demokratija, U izbornu borbu! i Jedinstvo pokreta. Zanimljivo je da nikada nisu stampana i objavljena sva njegova djela. Saradjivao je i u stranim listovima i casopisima, uglavnom njemackim i austrijskim (Vorwärts, Arbeiter Zeitung, Der Kampf i Dei neue Zeit).

Pred sam I svjetski rat bio je u Berlinu, gdje je trebao da doktorira। Po izbijanju rata vratio se u srbiju, gdje je mobilisan. Kao pripadnik Moravske divizije u studenome 1914. godine poginuo je u borbi protiv austrougarske vojske na obali rijeke Ljig na Vrače Brdu. Nakon rata sahranjen je zajedno s poginulim suborcima u zajednicku grobnicu.

Njegovo tijelo ekshumirano je poslije II svjetskog rata। Sahranjen je na beogradskoj Slaviji (dio Beograda).

O Tucoviću su pisali i Miroslav Krleza:

Dimitrija Tucovica sjetio sam se i njegove knjige o Albaniji i njegove tuzne smrti, kako je ostao pregazen kao dronjak pod tockom onog istog mehanizma protiv koga se smiono i muzevno borio. U njegovoj svijetloj pojavi javlja nam se utjeha da na ni nsšim horizontima nisu sve zastave beznadno pale i smrt Dimitrija Tucovica, kao i ona modra, tiha, melankolicna agonija Svetozara Markovica, dogadjaji su koji stoje kao putokazi na pocetku naseg puta u civilizaciju.

24 lipnja 2009

Obozavalac sporta


Gevara je mrzio da gubi. Poceo je da se bavi kontaktnim sportovima. na univerzitetu se prikljucio ragbi timu uprkos ljekarovom protivljenju, zbog opasmosti od srcanog udara.Zanemario je sto mu je ljekar rekao i odgovorio je:"Po cijenu zivota, necu se odreci ragbija".Otac nije imao izbora osim da ga pusti da igra.Zamolio je jednog od njegovih suigraca da ga drzi na oku sa ivice terena sa inhalatorom u ruci. kasnije je radio kao urednik u jednom ragbi magazinu.

22 lipnja 2009

Kratak buran zivot


Ernesto Gevara poznat kao Ce Gevara ili El Ce rodjen je 14. juna 1928. godine u Argentini. Ovo je bio pocetak zivota covjeka koji ce inspirisati revolucije sirom juznoamerickog kontinenta. Njegov otac Ernesto Gevara Linc bio je bezbrizni privrednik koji je vodio nekoliko malih poslova. Ranije poslije spanskog osvajanja Gevarina porodica bila je poslata iz Spanije u Peru. To je bilo davno i vise nije bilo ni traga od farme o kojoj se brinula porodica Linc. Selija de La Serna i Ljosa, Gevarina majka, nije poticala iz mocne porodice, ali je bila je poznata po svom slobodoumnom ponasanju. Sjedila je prekrstenih nogu i bila kratko osisana, sto je u to vrijeme bilo neobicno. Dok je sa muzem bila na poslovnom putu Selija se iznenada pocela da poradja i odmah je bila primljena u bolnicu gdje se rodio Ernesto. Od prvih trenutaka njegova zivota bilo je jasno kakav ce avanturista i odmetnik postati.Porodica Linc voljela je putovati. Cim bi Linc Gevara negdje zapoceo posao, iznenada bi promjenio interesovanje, pokupio bi porodicu, skupio stvari i preselio bi se. Poslije Ernestovog rodjenja porodica se preselila u Misiones u Argentini, blizu brazilske granice, gdje je njegova porodica imala ranc. uskoro su cijeli region opustosili lopovi, pa je Linc bio primoran da napusti ranc. Porodica se preselila u Buenos Saires glavni grad Argentine, gdje je Linc radio kao agent za prodaju nekretnina. I ovaj posao mu je brzo dosadio pa je okupio porodicu i preselio se u oblast u blizini granice sa Paragvajem uz rijeku Paranu, gdje jeupravljao brodogradilistem. Porodica Gevare cesto je mijenjala boraviste i nikada se nigdje nisu stvarno naselili. ceu je bilo tesko da redovno pohadja skolu zbog problema sa astmom, tako da mu cesta preseljenja nisu predstavljala neki problem.Porodica se svesrdno brinula o njemu. Otac ga je uspavljivao drzeci ga u narucju da bi sprijecio astmaticni napad, a majka ga je ucila da cita i pise. ce je imao mladjeg brata i sestru koji su izlazili iz skole ranije da bi pomagali bolesnom, bratu i pokazivali mu skolske zadatke. tako se Gevara obrazovao.Kada je ljekar preporucio selidbu na selo gdje je vazduh cistiji, porodica se ponovo spakovala i preselila u Kordobu. Preseljenje i pomoc njegovih najblizih, znacajno su poboljsali Ceovo zdravlje, tako da je konacno bio u mogucnosti da se bavi sportom. U skolu je posao 1941. porodica je odlucila da se vrati u Buenos Saires.kao student imao je odlicne ocjene posebno iz matematike i prirodnih nauka, sto ga je navelo da upise medecinski fakultet.Volio je voziti bicikl i cesto je vozio po prirodi istrazujuci oblast Pampa veliku zaravan u sjevernoj Argentini.

Kako je zivio Ce Gevara


Kolumbo je otkrio Juznu Ameriku (Latinsku Ameriku). koju su Spanci osvojili i opustosili. da bi ga tlacio savremeni americki imperijalizam koji je dugo zadavao muke lokalnom stanovnistvu.Ostrvo Kuba bilo je popriste revolucije koja je sokirala svijet. pokret koji je osnovala grupa od stotinjak ljudi, srusio je autoritarnu vlasti uspjesno se odupro intervencijama stranih sila koje su zeljele da ga zaustave. Dok je napetost izmedju SAD i SSSR-a rasla, a mnoge zemlje, ukljucene u taj sukob,bez daha cekale rasplet, Ce Gevara je otvoreno kritikovao nesposobnost svjetskih supersila da taj problem djelotvorno rijese. Pokusavajuci da ostvari svoj cilj, globalnu revoluciju, ostavio je sve za sobom i vratio se gerilskoj borbi i poginuo duboko u dzungli, kao obican vojnik