Dimitrije Tucovic rodjen je 13। maja 1881. godine u selu Gostilje na Zlatiboru. Jedan je od najznacajnijih teoreticara socijalistickog pokreta u Srbiji. Osnovao je socijaldemokratsku partiju Srbije (SSDP). Pokrenuo je i uredjivao listove «Radnicke novine» i «Borba».
1889।godine dosao je u Beograd da zavrsi gimnaziju. Vec tada bio je pristalica socijalistickih ideja. Sopcijalizam je propagirao zajedno sa Radovanom Dragovićem, koji je imao velik uticaj na njega.
Beogradsko radnicko drustvo obnovljeno je 1901। godine. Tada je Tucovic formirao socijalisticku grupu i usao u upravu Društva. Istovremeno je radio na stvaranju suvremenih sindikata koji su se borili za veca prava adnika i bolje uslove rada.
Organizovao je prosvjed studenata pritiv Nikole Pasica, a bio je i na celu martovskih demonstracija 05। marta 1903. zato je morao emigrirati u zemun (Austro Ugarska), a zatim u Bec. 02. avgustaq ucestvovao je na osnivackom kongresu SSDP-a. Ovu stranku uveo je u II internacionalu. Saradjivao je sa Rosom Luxemburg i Lenjinom.
Studij prava na beogradskom sveucilistu zavrsava 1906। godine s odlicnim uspjehom.
1908।) postaje sekretar SSDP-aa 1910. godine stranka pokrece casopis Borba. Za glavnog urednika postavljen je Tucovic. Iste godine sudjeluje na Medjunarodnom socijalistickom kongresu u Kopenhagenu na kojem drzi govor u kojem krtikuje vodje austrijske socijaldemokratije zbog njihovog odnosa prema nacionalnom pitanju, posebno zbog njihovog odnosa prema aneksiji Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Usao je u polemiku s Karlom Renerom, koji je na kongresu bio u ime austro-ugarskih socijaldemokrata, ocijenivsi Austro-Ugarsku politiku kolonijalno-porobljivackom. U srbijanskom parlamentu jedino je njegov SSDP glasao protiv ratnih kredita srbijanske vlade koji su bili potrebni da se vojska i drzave pribreme za odbranu.
U svojoj knjizi Srbija i Albanija osudio je srbijansko zauzimanje Kosova kao imperijalno osvajanje i zalagao se za pripajanje Kosova Albaniji। Kritikovao je planove Pasiceve vlade nazivajuci ih imperijalistickim. Istovremeno zalago se za balkansku federativnu drzavu koju su prema njegovoj zamisli trebale ciniti Srbija, Bugarska i Albanija. Jedan je od prvih politicara u srbijanskoj politici koji je prihvatio stvaranje "novih" nacija (makedonske). Objavio je i nekoliko knjiga i brosura u kojima govori o polozaju radnika u Srbiji i socijaldemokratiji. U djelu S puta govori o polozaju industrijskog proletarijata u Srbiji. Objavio je i Zakonsko osiguranje radnika, Zakon o radnjama i socijalna demokratija, U izbornu borbu! i Jedinstvo pokreta. Zanimljivo je da nikada nisu stampana i objavljena sva njegova djela. Saradjivao je i u stranim listovima i casopisima, uglavnom njemackim i austrijskim (Vorwärts, Arbeiter Zeitung, Der Kampf i Dei neue Zeit).
Pred sam I svjetski rat bio je u Berlinu, gdje je trebao da doktorira। Po izbijanju rata vratio se u srbiju, gdje je mobilisan. Kao pripadnik Moravske divizije u studenome 1914. godine poginuo je u borbi protiv austrougarske vojske na obali rijeke Ljig na Vrače Brdu. Nakon rata sahranjen je zajedno s poginulim suborcima u zajednicku grobnicu.
Njegovo tijelo ekshumirano je poslije II svjetskog rata। Sahranjen je na beogradskoj Slaviji (dio Beograda).
O Tucoviću su pisali i Miroslav Krleza:
Dimitrija Tucovica sjetio sam se i njegove knjige o Albaniji i njegove tuzne smrti, kako je ostao pregazen kao dronjak pod tockom onog istog mehanizma protiv koga se smiono i muzevno borio. U njegovoj svijetloj pojavi javlja nam se utjeha da na ni nsšim horizontima nisu sve zastave beznadno pale i smrt Dimitrija Tucovica, kao i ona modra, tiha, melankolicna agonija Svetozara Markovica, dogadjaji su koji stoje kao putokazi na pocetku naseg puta u civilizaciju.
Nema komentara:
Objavi komentar