Za Ce Gevaru, Dzon Fidzerald Kenedi (1917 – 1063) bio je jedan od rivala, odmah uz Batistu. Dvije godine nakon kubanske revelucije, Kenedi je postao 35-ti predsjednik SAD. Izbjegao je sukob sa SSSR-om. Ulagao je mnogo energije u ocuvavanje svjetskog mira. Nasuprot tome zadrzao je agresivan odnos svojih predhodnika u odnosu prema Latinskoj Americi cak i odobrio plan za invaziju na Kubu.
Jedan od razloga sto su se u velikoj mjeri SAD uplitale u probleme Latinske Amerike, bile su znacajne investicije koje su dolazile od SAD. Velike americke korporacije mnogo su ulagale u juznoj Americi. Zbog toga SAD nisu mogle mirno da gledaju razvoj dogadjaja na Kubi. Amerikanci su bili agresivni prema Cegevarinim agrarnim reformama, koje su nalagale da zemlja bude oduzeta bogatasima i poklonjena siromasnima. SAD su uspjesno finansirale prevrat u Gvatemalida bi bile sigurne da te reforme nikad nece biti sprovedene.
Iz istog razloga Amerika je opstruirala kubansku politiku. To je dovelo do toga da se Kuba u potpunosti prikloni SSSR i umalo do nuklearnog sukoba dve supersile.
Dosavsi na samu ivicu katastrofalnog rata, Kenedi je objavio svoju namjeru da promovise svjetski mir. Rekao je da pravi mir nikad ne bi bio uspostavljen da SAD vojno ne podrzava miroljubive rezime pojedinih zemalja.
„Upotreba dijagola za razresavanje problema i sporo vojno sirenje koriste i Sjedinjenim Drzavama i Sovjetskom Savezu“, rekao je Kenedi promovisuci svoj prijedlog za razoruzanje. Najavio je da ce SAD obustaviti nuklearne probe.
Ova izjava izazvala je velike polemike u SAD. Kinzervativci su mislili da naginje komunizmu, a neki su tvrdili da je to razlog zasto je ubijen. Ovo bi znacilo da je njegovo ubistvo u Dalasu direktna posjedica kubanske revolucije. Kenedi je kubanske revolucionare smatrao velikim neprijateljima.
