Stanovnistvo Juzne Amerike

Juznu Ameriku naseljavaju Indijanci, kreolci, mestici, mulati. zambosi, crnci i druge mnogobrojne rase. Indijanci su prvi naseljavali ovu oblast. prije dolaska Evropljana.
Kreolci su bjelci rodjeni u Juznoj Americi, mestici su nastali iz veze bjelaca i Indijanaca, mulati su polubjelci- polucrnci, a zambosi rodjeni u vezi crnaca i Indijanaca.
Ova mjesavina rasa na kontinentu nije slucajna. nekada davno Indijanci su bili jedini narod na kontinentu., ali su dolaskom bjelaca na kontinent nestali Inke i Askeci. Bjelci su porobili prezivjele domoroce i doveli africke crnce. kao radnu snagu.
svaka rasa ima odredjen status. Kreolci su na vrhu drustvene hijerarhije, za njima su mestici, mulati, crnci, zambosi i Indijanci. Ovaj rasisticki sistem vise ne postoji., ali rasni sastav nacije sigurno je doprinionekim revolucijama, koje su izbile na tlu Latinske Amerike.

Doktorove lose navike

"Vojnici posebno cijene duhan. kada usamljeni vojnik nadje nekoliko trenutaka za odmor, duhan mu postaje najbolji prijatelj" napisao je Gevara u svojoj knjizi.

Iako je patio od astme Gevara je bio strastveni pusac. poceo je pusiti nakon dolaska na Kubu, jer je to bio efikasan nacin da se odbrani od komaraca. uskoro je ovo nuzno zlo postala navika. Uvijek je pusio kubanske cigarete, sto ce postati njegov prepoznatljiv simbol. Ipak duhan je nanosio stetu njegovim bolesnim plucima.

Odmah nakon okoncanja revolucije, zbog otkazivanja pluca primljen je u bolnicu, gdje su doktori otkrili veliki tumor na desnom plucnom krilu.

Zabrinut zbog Gevarinog zdravlja Kastro mu je ponudio vilu na obali da bi se oporaviio. Gevara je odbio, nije imao namjeru da se odmara. zalio se da je vila prebogata i nije se odrekao svojih navika ignorisuci savjete trojice ljekara. Na kraju nakon velike svadje, bila mu je dopustena jesdna cigara dnevno. iako je i sam bio ljekar nije mario za sopstveno tijelo.

Kastro

"Zasto Juznoamerikanci moraju da zive tako grozno? Zbog zlih politicara. Takvi diktatori opstaju zbog podrske Sjedinjenih Drzava."

Tada se sastao sa kubanskim izbjeglicama i shvatio da je smisao njegovog postojanja organizovanje revolucije.

Jednom prilikom iznio je sve svoje vazne stavove. Dok je radio u bolnici u Meksiko Sitiju, pomogao je starijoj zeni koja je patila od astme. Da nije bilo njega umrla bi. Drzeci njenu ruku govorio je:


"Bako tvoj zivot nije bio srecan, bio je pun tuznih dogadjaja, ali tvoji unuci nece morati da prezivljavajuiste uzase. oni ce biti svjedoci kraja ovog mracnog doba. to ti obecavam."


Tokom boravka u Meksiku, Gevara se ozenio Hildom i dobili su djevojcicu.

Najbitniji susret u njegovom zivotu, sa FIDELOM KASTROM, desio se u ljeto 1955. godine, kada se navikao na novi zivot. kastro je imao 29 godina i bio je dvije godine stariji od Gevare i zrtva Batistinog progona. Mirno je u Meksiku cekao pogodan trenutak da digne ustanak. Njih dvojica proveli su cijelu noc kujuci planove u kuci zavjerenika u Meksiko Sitiju. Gevara se divio Kastrovoj licnosti i rijesio je da ucestvuje u ovoj pobuni

Rodjenje revolucionara

Gevara i Granado uputili su se u Venecuelu preko andske visoravni. Slucajno su bili svjedoci nekoliko seljacjih buna u Boliviji i Peruu, koje su autoritarne vlasti nasilno ugasile.
u to vrijeme demokratija je u Juznoj Americi jos bila u povoju. vecina zemalja bila je u rukama diktatora. Koristili su nacionalnu vojsku kao privatnu, koja je gusila opoziciju. Ugnjetavani i pritisnuti visokim porezima, Juznoamerikanci su vodili skroman zivot. Njihove protest brzo je suzbijala vlast, a diktatura je stalno jacala. Mnoge razvijene zemlje, kao sto je SAD podrzavale su ove rezime u zamjenu za neku ekonomsku privilegiju.
Stanje je dodatno pogorsavala cinjenica, da nije postojala organizacija niti ideoloska grupa koja bi ujedinila ljude u borbi za ostvarenje cilja, kao sto je protest protiv vlasti. Trpeci poraz za porazom ljudi su cesto gubili volju za borbom. u mnogim zenljama postajali su sve potlaceniji. Kao svjedok Gevara je duboko saosjecao sa radnicima i seljacima koji su trpili takvo ugnjetavanje.
U ekvadoru je upoznao tri argentinska studenta. od njih je saznao da je "Gvatemala zemlja prave demokratije" io dmah se uputio u ovu zemlju zaista divnu zemlju. U to vrijeme na vlasti je bila socijalisrticka vlast koja nije gusila aktuelne proteste protiv agrarnih reformi, nego je nastojala da smanji jaz izmedju siromasnih i bogatih. takodjer sloboda govora nije bila samo zamisao. gevara je zato zakljucio da je ovo "najvrednija zemlja u centralnoj Americi". Tamo je upoznao jekoliko ljudi, ukljucujuci i Hildu Gadeu, koja je Gevari i njegovom prijatelju pruzila gostoprimstvo. Hildu je iz njene zemlje, perua protjerala vojna hunta. u izgnanstvu je procitala nekoliko knjiga Mao Cedunga i Marksai odmah se zaljubila u revolucionarne ideje Gevare. Ce je upoznao mnoge kubanske emigrante. u to vrijeme Kubom je vladao vojni predsjednik Batista. na vlast je dosao poslije puca, slonio mladu demokratiju i preuzeo kontrolu nad nacionalnim bogatstvom i izvorima. Ekstremno paranoican, stalno je nadgledao gradjane i pretvarao Kubu u zatvor.
Narod nije mogao bez otpora da prihvati taj preokret. Demonstranti su se okupljali pod vodstvom mladih ljudi koj isu pozivali na opsti ustanak. Njihov uspjeh bio je ogranicen i kratkotrajan, bez obzira sto su do neke mjere uspjevali da nanesu stetu bazama nacionalne vojske. Takve su price sokirale Gevaru.
Da li je bilo ikoga ko bi se zrtvovao za kubanski narod?
Obuzela ga zelja da izvrsi neko herojsko djelo uz one koji su pokusavali da se bore protiv vlasti i napadaju vojne baze.
"Kada sam cuo price, ovih ljudi osjeti sam da je moj zivot mali i beznacajan" napisao je i divio se Fidelu Kastru, vodji pobunjenika kojeg je zvao "kauboj" cak i prije nego sto ga je upoznao.

Radjanje prve revolucionarne ideje

Po povratku sa putovanja, marljivo je prionuo na studiranje. Posebno se interesovao za Hensenovu bolest, alergije, fiziologiju, psihologiju i drugo.
Za razliku od predhodnog perioda sada se izuzetno i predano posvecivao ucenju na zaprepascenje kolega. Drukcije receno vec je odlucio da radi nesto drugo u zivotu. Nije bio vezan za Argentinu i vidio je kao veliko ratarsko polje. U to vrijeme poceli su se nazirati prvi znaci diktatorskog rezima Huana Dominga Perona. To je jedan od razloga zahladjivanja Gaverinog odnosa prema domovini. Takodje raskinuo je vezu sa voljenom Cicinom. Imao je neodredjeno osjecanje da ga u buducnosti ceka nesto vise od mirnog zivota, da ima posebnu misiju, iako nije znao sta bi to moglo biti. Da bi to saznao kremuo je pomovo na dugo putovanje po kontinentu.
1953. diplomirao je i odmah napustio Argentinu. posto nije imao ni prebijene pare, bilo je ocigledno da ce da vodi nomadski zivot. Ovaj put njegovo odrediste bila je Venecuela gdje je zivio njegov prijatelj Granado. Planirao je prvo da se vidi sa njim i da zatim nastave put zajedno. Odluka da otputuje oznacavala je odluku dazauvijek napusti Argentinu.

Svetozar Marković

Rodjen je 22. septembra1846 godine u Zajecaru. Otac mu je 12. februara 1852 godine, dekretom postavljen za nacelnika sreza levačkog sa središtem u Jagodini. Svetozar je pošao u prvi razred u Jagodini, ali ga je završio u Rekovcu, gde je njegov ota Radoje preselio porodicu. Majka mu u ovom periodu umire na porođaju pa se ponovo sele u Jagodinu, gde se njegov otac ponovo ženi Marijom-Macom, udovicom jagodinskog trgovca Pante Perišića. Međutim i njegov otac ubrzo umire i ostavlja decu nezbrinutu sa maćehom. Živeli su u ulici Jefrema Markovica br. 1. Svetozar je ovde učio treći i četvrti razred, ostavši u opisima prijatelja kao ćutljiv i povučen, skoln da samuje i beži od igre, valjda zbog slabog zdravlja i sto je teško izgovarao slovo "r", pa su ga deca zadirkivala.Nižu realku je učio u Kragujevcu od 1856. do 1860, koristeći svaki slobodan dan da pešice preko Crnog vrha obiđe svoje u Jagodini.U Beogradu je 1863 završio više razrede i sa petoricom drugova upisao Tehnički fakultet na Visokoj školi, koji je, nakon tri godine uspešno završio. Sa diplomom i državnom stipendijom nastavio je studije u Rusiji, ostavši tamo do 1869. U Petrogradu se upoznaje sa učenjima ruskih revolucionara, posebno sa delima Cerniševskog i Hercena. I sam se uključio u revolucionarne kružoke, u kojima stiče prva teoretska znanja. U martu 1869 prelazi u Cirih.U inostranstvu piše clanak "Srpske obmane" koji je objavila novosadska "Zastava" 1869, sa puno oštrih primedbi na stanje u zemlji, zbog čega gubi stipendiju i vraća se u zemlju. Iz Ciriha je došao vec prilično bolešljiv, te se jedno vreme odmara u Jasgodini. Kada se već oporavio prelazi u Beograd gde biva izabran za sekretara Omladinskog odbora.U izgnanstvu, tokom 1872 piše "Srbija na istoku". U aprilu 1872 zabranjen mu je i ovde dalji boravak pa se vraća u Srbiju i kraće se zadržava u Jagodini, ali ubrzo odlazi u Kragujevac, kao jedan od najvećih industrijskih centara sa mnoštvom radnika,, gde očekuje da ce njegove ideje biti prihvaćene. Tamo pokreće list "Javnost" 1873 u kom iznosi svoje socijalisticke ideje. Vlasti ga hapse početkom 1874 i osuđuju na robiju koju je do kraja godine izdržao u požarevackom zatvoru..Bolest ga sve više nagriza i obara u postelju, tako da je prinuđen da putuje van zemlje i traži pomoc.Umro je 10. marta 1875 godine u Trstu. Brat Jefrem prenosi njegovo telo i osamnaest dana kasnije sahranjuje ga na jagodinskom groblju gde i danas počiva.

Sanjar putuje

San o proputovanju kontinentom jasno otkriva Ceovu licnost. Sve je pocelo kad je uputio nekoliko rijeci prijatelju sa fakulteta Granadu, koji je vec stekao diplomu medicinskog fakulteta. "Trebalo bi da osedlamo "Poderosu" i odvezemo se u Sjevernu Ameriku. "Poderosa" [snazna] bilo je ime koje je Granado dao svom motociklu od 500 kubika. Granado je bio zatecen ali je ubrzo prihvatio ideju. Tako su njih dvojica krenuli na put, otpocevsi ludo putovanje preko kontinenta. Decembra 1951. godine Gevaro se pozdravio od Cincine i svoje porodice i zapoceo veliko putovanje. Ce i Granado prvo su prvo krenuli prema Santijago de Cileu, zatim prema Andskoj visoravni. Posto nisu imali imucnih prijatelja u oblasti kojom su putovali, dva prijatelja su noci provodili u policijskim i vatrogasnim stanicama, na farmama i u bolnicamam a kad nisu imali novca racune su placali svojim radom. Npr, jednom su prali palubu broda kojim su prelazili preko rijeke i pomogli porodici koja se selila da prenese svoje stvari u kamion."Poderosa" nije mogla da izdrzi dug put i lose drumove , tako da su odlucili da je prodaju u staro zeljezo i da put nastave autostopom. Nisu imali namjeru da se vrate prije no sto ostvare postavljeni cilj. Gevara je stalno imao astmaticne napade, ali nije ni pomisljao da odustane od puta ili posjeti ljekara.Kada su stigli u Peru obisli su rusevine Inka. Gevara nije mogao da sakrije divljenje kada je ugledao Macu Pikcu. Skoro da je mogao da vidi spanske konkviskadorekako ubijaju Inke. Jedno od njegovih radikalnih gledista zapisanih u licnom dnevniku, pocinje sljedecim savjetom,"Stanovnici Juzne Amerike osvetite se za nepravdu nanijetu u proslosti".U ovom gradu proveli su mjesec dana, zaradjujuci za zivot radeci u medicinskom centru za socijalno ugrozene, a zatim su nastavili putovanje.Njihovo sljedece odrediste bile su amazobske sume. Zaputili su se niz rijeku brodom, povremeno na improvizovanim splavovima i konacno su stigli u Kolumbiju, gdje su radili kao fudbalski treneri. Za Gevaru se govorilo da je genijalan golman. U to vrijeme u zemlji je vladao diktatorski rezim i njih dvojica su cesto hapseni i maltretirani bez razloga. ljuti zbog toga napustili su Kolumbiju i uputili se u Venecuelu, gdje je Granado nasao stalni posao i rijesio da okonca putovanje. Gevara jos nije bio zadovoljan putovanjem pa se kao slijepi putnik ukrcao u avion, koji je prevozio trkace konje u Sjevernu Ameriku i konacno krenuo nazad u Argentinu. avantura je trajala punih osam mjeseci.Ova putovanja pojacala su njegov interes za kulturu i istoriju Juznoamerikanaca, za cvivilizacije koje su osnovali njihovi preci, a unistili evropljani, za autoritarne rezime koji su u to vrijeme bili uobicajeni, lisavali ljude na slobodu, primoravajuci ljude da zive na marginama drustva. Ovo su samo neka od njegovih razmisljanja proistekla iz iskustva koje je stekao putujuci konentom. To iskustvo jasno ce odrediti njegovu licnost. Po povratku u Buenos Aires, zabiljezio je u svoj dnevnik:"Stari Gavera je mrtav. Ovo putovanje snazno je uticalo na mene, mnogo vise nego sto sam mogao da zamislim"Njegov avanturisticki duh pokazace posebnu naklonost ka politici, kao sto je zapisao u dnevniku:"Moja misija na Zemlji usnjerena je prema ljudima"Prve revolucionarne ideje

Period sanjarenja

1947. godine Gevara se upisao na Madicinski fakultet u Buenos Airesu. Osim predavanja pohadjao je kurseve Knjizevnosti, filozofije, psihologije... Pokazao je zanimanje za drustvene nauke. Pored kreveta bila mu je Nehruova knjiga "Otkrice Indije". Na njeg dubok utisak ostavila je Gandijeva velikodusnost za koju je saznao citajuci knjigu.

Po duznosti stupio je u mornaricu i putovao duz obale Juzne Amerike tovareci robu i prodajuci reparirane cipele. Sve vise se zanimao za drustvene nauke, ne toliko zbog novca, koji mu, zaista nije bio potreban, vec zbog iskustva koje je sticao. Mozda je od majke naslijedio slobodan duh, pa mu je srce uvijek brze kucalo i nije mogao da potisne svoju cisto intektualnu radoznalost za dogadjaje u okruzenju- zato je stekao reputaciju avanturiste. Isao je na zabane i druga drustvena okupljanja, sto je bilo normalno za ljude njegovih godina. ipak to je bilo rijetko jer je vise volio neplanirane i bezbrizne zabave..

Slican je bio njegov ljubavni ziviot. Na vjencanju svoga prijatelja 1950. godine zaljubio se u zenu koju je tada upoznao. Zvala se Cicina, imala je divne krupne oci i dugu kosu. Jedan njegov rodjak ce se kasnije prisjecati da je to bila "ljubav na prvi pogled".

Njegovu vezu ugrozavala je ozbiljna prepreka, porodice nisu bile istog drustvenog statusa. Gevarina porodica nije bila siromasna, ali jedva da je pripadala srednjoj klasi po drustvenom statusu i bogatstvu. Cicina je bila iz bogate i poznate porodice i cesto se o njoj govorilo kao o "princezi". Njeni roditelji nisu krili prezir prema zaljubljenom mladicu kad bi se pojavljivao u njihovoj kuci, nemarno vezane kravate. Nista nije uspjelo da ga zbuni, cak i kad su ismijavali njegovu malo isprljanu sinteticku kosulju. Tada je u znak protesta stao pod tus potpuno obucen.

Tokom ovog perioda Gevara je dosao do nekoliko otkrica. Probao je da izmisli originalan insekticid. Nazvao ga je "Kapone", a napravio ga je sam u garazi radeci golim rukama sa vrlo toksicnim materijama. Nazalost gotov proizvod je toliko smrdio da je bio neupotrebljiv.
Ipak njegovi snovi su bii mnogoveci. Zamisljao je sebe kako putuje kontinentom. Rekao je Cicini da bi za medeni mjesec trebalo samo da putuju po kontinentu. Juzna Amerika je prekrivena uglavnom dzunglama i golim pustinjama. Nije ni malo lako putovati po njoj. Odvazna narav omogucila mu je da svoj san uskoro ostvari.

Dimitrije Tucovic

Dimitrije Tucovic rodjen je 13। maja 1881. godine u selu Gostilje na Zlatiboru. Jedan je od najznacajnijih teoreticara socijalistickog pokreta u Srbiji. Osnovao je socijaldemokratsku partiju Srbije (SSDP). Pokrenuo je i uredjivao listove «Radnicke novine» i «Borba».

1889।godine dosao je u Beograd da zavrsi gimnaziju. Vec tada bio je pristalica socijalistickih ideja. Sopcijalizam je propagirao zajedno sa Radovanom Dragovićem, koji je imao velik uticaj na njega.

Beogradsko radnicko drustvo obnovljeno je 1901। godine. Tada je Tucovic formirao socijalisticku grupu i usao u upravu Društva. Istovremeno je radio na stvaranju suvremenih sindikata koji su se borili za veca prava adnika i bolje uslove rada.

Organizovao je prosvjed studenata pritiv Nikole Pasica, a bio je i na celu martovskih demonstracija 05। marta 1903. zato je morao emigrirati u zemun (Austro Ugarska), a zatim u Bec. 02. avgustaq ucestvovao je na osnivackom kongresu SSDP-a. Ovu stranku uveo je u II internacionalu. Saradjivao je sa Rosom Luxemburg i Lenjinom.

Studij prava na beogradskom sveucilistu zavrsava 1906। godine s odlicnim uspjehom.

1908।) postaje sekretar SSDP-aa 1910. godine stranka pokrece casopis Borba. Za glavnog urednika postavljen je Tucovic. Iste godine sudjeluje na Medjunarodnom socijalistickom kongresu u Kopenhagenu na kojem drzi govor u kojem krtikuje vodje austrijske socijaldemokratije zbog njihovog odnosa prema nacionalnom pitanju, posebno zbog njihovog odnosa prema aneksiji Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Usao je u polemiku s Karlom Renerom, koji je na kongresu bio u ime austro-ugarskih socijaldemokrata, ocijenivsi Austro-Ugarsku politiku kolonijalno-porobljivackom. U srbijanskom parlamentu jedino je njegov SSDP glasao protiv ratnih kredita srbijanske vlade koji su bili potrebni da se vojska i drzave pribreme za odbranu.

U svojoj knjizi Srbija i Albanija osudio je srbijansko zauzimanje Kosova kao imperijalno osvajanje i zalagao se za pripajanje Kosova Albaniji। Kritikovao je planove Pasiceve vlade nazivajuci ih imperijalistickim. Istovremeno zalago se za balkansku federativnu drzavu koju su prema njegovoj zamisli trebale ciniti Srbija, Bugarska i Albanija. Jedan je od prvih politicara u srbijanskoj politici koji je prihvatio stvaranje "novih" nacija (makedonske). Objavio je i nekoliko knjiga i brosura u kojima govori o polozaju radnika u Srbiji i socijaldemokratiji. U djelu S puta govori o polozaju industrijskog proletarijata u Srbiji. Objavio je i Zakonsko osiguranje radnika, Zakon o radnjama i socijalna demokratija, U izbornu borbu! i Jedinstvo pokreta. Zanimljivo je da nikada nisu stampana i objavljena sva njegova djela. Saradjivao je i u stranim listovima i casopisima, uglavnom njemackim i austrijskim (Vorwärts, Arbeiter Zeitung, Der Kampf i Dei neue Zeit).

Pred sam I svjetski rat bio je u Berlinu, gdje je trebao da doktorira। Po izbijanju rata vratio se u srbiju, gdje je mobilisan. Kao pripadnik Moravske divizije u studenome 1914. godine poginuo je u borbi protiv austrougarske vojske na obali rijeke Ljig na Vrače Brdu. Nakon rata sahranjen je zajedno s poginulim suborcima u zajednicku grobnicu.

Njegovo tijelo ekshumirano je poslije II svjetskog rata। Sahranjen je na beogradskoj Slaviji (dio Beograda).

O Tucoviću su pisali i Miroslav Krleza:

Dimitrija Tucovica sjetio sam se i njegove knjige o Albaniji i njegove tuzne smrti, kako je ostao pregazen kao dronjak pod tockom onog istog mehanizma protiv koga se smiono i muzevno borio. U njegovoj svijetloj pojavi javlja nam se utjeha da na ni nsšim horizontima nisu sve zastave beznadno pale i smrt Dimitrija Tucovica, kao i ona modra, tiha, melankolicna agonija Svetozara Markovica, dogadjaji su koji stoje kao putokazi na pocetku naseg puta u civilizaciju.

Obozavalac sporta

Gevara je mrzio da gubi. Poceo je da se bavi kontaktnim sportovima. na univerzitetu se prikljucio ragbi timu uprkos ljekarovom protivljenju, zbog opasmosti od srcanog udara.Zanemario je sto mu je ljekar rekao i odgovorio je:"Po cijenu zivota, necu se odreci ragbija".Otac nije imao izbora osim da ga pusti da igra.Zamolio je jednog od njegovih suigraca da ga drzi na oku sa ivice terena sa inhalatorom u ruci. kasnije je radio kao urednik u jednom ragbi magazinu.

Kratak buran zivot

Ernesto Gevara poznat kao Ce Gevara ili El Ce rodjen je 14. juna 1928. godine u Argentini. Ovo je bio pocetak zivota covjeka koji ce inspirisati revolucije sirom juznoamerickog kontinenta. Njegov otac Ernesto Gevara Linc bio je bezbrizni privrednik koji je vodio nekoliko malih poslova. Ranije poslije spanskog osvajanja Gevarina porodica bila je poslata iz Spanije u Peru. To je bilo davno i vise nije bilo ni traga od farme o kojoj se brinula porodica Linc. Selija de La Serna i Ljosa, Gevarina majka, nije poticala iz mocne porodice, ali je bila je poznata po svom slobodoumnom ponasanju. Sjedila je prekrstenih nogu i bila kratko osisana, sto je u to vrijeme bilo neobicno. Dok je sa muzem bila na poslovnom putu Selija se iznenada pocela da poradja i odmah je bila primljena u bolnicu gdje se rodio Ernesto. Od prvih trenutaka njegova zivota bilo je jasno kakav ce avanturista i odmetnik postati.Porodica Linc voljela je putovati. Cim bi Linc Gevara negdje zapoceo posao, iznenada bi promjenio interesovanje, pokupio bi porodicu, skupio stvari i preselio bi se. Poslije Ernestovog rodjenja porodica se preselila u Misiones u Argentini, blizu brazilske granice, gdje je njegova porodica imala ranc. uskoro su cijeli region opustosili lopovi, pa je Linc bio primoran da napusti ranc. Porodica se preselila u Buenos Saires glavni grad Argentine, gdje je Linc radio kao agent za prodaju nekretnina. I ovaj posao mu je brzo dosadio pa je okupio porodicu i preselio se u oblast u blizini granice sa Paragvajem uz rijeku Paranu, gdje jeupravljao brodogradilistem. Porodica Gevare cesto je mijenjala boraviste i nikada se nigdje nisu stvarno naselili. ceu je bilo tesko da redovno pohadja skolu zbog problema sa astmom, tako da mu cesta preseljenja nisu predstavljala neki problem.Porodica se svesrdno brinula o njemu. Otac ga je uspavljivao drzeci ga u narucju da bi sprijecio astmaticni napad, a majka ga je ucila da cita i pise. ce je imao mladjeg brata i sestru koji su izlazili iz skole ranije da bi pomagali bolesnom, bratu i pokazivali mu skolske zadatke. tako se Gevara obrazovao.Kada je ljekar preporucio selidbu na selo gdje je vazduh cistiji, porodica se ponovo spakovala i preselila u Kordobu. Preseljenje i pomoc njegovih najblizih, znacajno su poboljsali Ceovo zdravlje, tako da je konacno bio u mogucnosti da se bavi sportom. U skolu je posao 1941. porodica je odlucila da se vrati u Buenos Saires.kao student imao je odlicne ocjene posebno iz matematike i prirodnih nauka, sto ga je navelo da upise medecinski fakultet.Volio je voziti bicikl i cesto je vozio po prirodi istrazujuci oblast Pampa veliku zaravan u sjevernoj Argentini.

Kako je zivio Ce Gevara

Kolumbo je otkrio Juznu Ameriku (Latinsku Ameriku). koju su Spanci osvojili i opustosili. da bi ga tlacio savremeni americki imperijalizam koji je dugo zadavao muke lokalnom stanovnistvu.Ostrvo Kuba bilo je popriste revolucije koja je sokirala svijet. pokret koji je osnovala grupa od stotinjak ljudi, srusio je autoritarnu vlasti uspjesno se odupro intervencijama stranih sila koje su zeljele da ga zaustave. Dok je napetost izmedju SAD i SSSR-a rasla, a mnoge zemlje, ukljucene u taj sukob,bez daha cekale rasplet, Ce Gevara je otvoreno kritikovao nesposobnost svjetskih supersila da taj problem djelotvorno rijese. Pokusavajuci da ostvari svoj cilj, globalnu revoluciju, ostavio je sve za sobom i vratio se gerilskoj borbi i poginuo duboko u dzungli, kao obican vojnik