Zajednicka drzava

Zavrsetkom I svjetskog rata stvorena je nova drzava. Bila je to drzavna zajednica jugoslovenskih naroda. Stvaranjem ove drzave nije doslo do stisavanja revolucionarnih teznji.

Nacionalne i socijalne teznje, pod uticajem oktobarske revolucije, dobile su jasniji sadrzaj. One su iznevjerene u aktu o ujedinjnju.

Nacin na koji je provedeno ujedinjenje pokazalo je da burzoazija nije tumac i realizator ideja ciji su pobornici bile najprogresivnije licnosti jugoslovenskih naroda u predhodnom periodu.

Srpska burzoazija oslanjala se na saveznicke sile, na svoj drzavni aparat i oruzane snage osigurala je svoju hegemoniju i centralisticku drzavu.

Ujedinjenje je teklo u znaku kontrarevolucije:

1. Oružjem je slaman bunt seljastva protiv feudalaca i veleposjednika,
2. U krvi su uguseni pokreti masa koje su trazile nacionalnu ravnopravnost u novoj drzavi
3. Vojska je suprotstavljana demonstracijama i strajkovima.

Nova vlast se u otklanjanju teskih posljedica rata — gladi, nezaposlenosti, niskih radnickih zarada i spekulacije — nije rukovodila interesima radnih slojeva, a pojedine progresivne mjere, kao sto su bile agrarna reforma i osmosatni radni dan, donosila je pod -pritiskom masa, da bi zatim tako iznudjene ustupke nastojala na razne nacine da izigra.

Ovakvo provodjeno ujedinjenje i stvaranje novog drzavnog poretka samo je jos vise podsticalo revolucionarno vrenje u zemlji.

Prvi radnicki strajkovi poceli su već u decembru 1918. godine, da bi u proljeće 1919. cijelu zemlju zahvatio pravi strajkački pokret, koji nije gubio na intenzitetu sve do proljeca 1920. godine. Cijela radnicka klasa bila je u mobilnom stanju, u akciji. Uprkos okrutnom pritisku vlasti previranja na selu nisu prestala. Mase seljastva nisu se ogranicile samo na zahtjeve za »provodjenje radikalnih drustveno-ekonomskih promjena, vec su i dalje stupale u akciju.

Nemiri na selu javljali su se u ovom periodu bilo kao otpor raznim mjerama vlasti bilo kao ofanzivne akcije za podjelu veleposjedničke zemlje. Siroke razmjere imala je pobuna seljaka u znatnom dijelu Hrvatske septembra 1920. godine.

Iz istorije radnickog pokreta Jugoslavije

Delegacija Narodno vijeca iz Zagreba prilikom citanja Adrese o ujedinjenju sa Srbijom
01 decembar 1918.




Proslava 01 maja medju rudarima Hrastnika

Oktobar (II dio)

Izvrsni komitet III komunisticke internacionale.
Ilija Milkic, predstavnik jugoslovenskih komunista, nalazi se prvi slijeva



07. novembar 1917. juris na Zimski dvorac u Petrogradu, koji je bio posljednje uporiste burzoazije




smotra revolucionarnih trupa u Moskvi

Proces osnivanja sindikalnih i politickih organizacija

Intenzivniji proces osnivanja sindikalnih i politickih organizacija radnicke klase u Hrvatskoj, Sloveniji i Vojvodini uslijedio je poslije stvaranja socijaldemokratskih partija Ugarske i Austrije i osnivanja II internacionale 1889 godine.Prve radnicke organizacije u Vojvodini i Sloveniji, nastale u to vrijeme, u sastavu su ugarske ili austrijske socijaldemokratske partije. U posljednjoj deceniji XIX i prvoj XX vijeka osnovane su socijaldemokratske partije Hrvatske i Slavonije 1894 godine Slovenije 1896 godine, Dalmacije 1903, Srbije 1903 i Bosne i Hercegovine 1909. Partijske organizacije u Vojvodini ostale su do I svjetskog rata u sastavu ugarske socijaldemokratske partije. U Makedoniji su postojale pojedine socijalisticke organizacije.Iako su djelovale u razlicitim drzavnim okvirima i u razlcčitim prilikama, svojom pojavom i aktivnoscu oznacile novu etapu u istoriji svojih naroda. S njima se na pozornici drustvenih zbivanja pojavila radnicka klasa kao organizovana drustveno-politicka snaga। Na njihovu inicijativu u krilu radnickog pokreta pojavile su se nove organizacije — sindikati, radnicke komore, ustanove socijalnog osiguranja i radnicko-prosvjetna drustva. U njihovim listovima i raznim publikacijama objasnjavana su drustvena kretanja sa stanovista interesa radnicke klase i propagirana nova, marksisticka teorija o drustvu. Vodeći borbu za poboljsanje polozaja radnicke klase, socijaldemokratske partije borile su se istovremeno za demokratska prava i slobode kao i za sudjelovanje najsirih narodnih slojeva u politickom zivotu. S druge strane, za sve socijaldemokratske partije u jugoslovenskim zemljama bilo je manje ili vise karakteristicno da nisu imale sire političke koncepcije borbe za socijalizam. Ograniceni opstim stavovima II internacionale, njihovi politicki programi u godinama kad se produbljivala opsta kriza uoci I svjetskog rata, svodili su aktivnost radnickih pokreta u uske okvire. Nisu sagledavali sve one opste drustvene probleme za cije su rjesavanje bili zainteresovani najširi slojevi naroda — nacionalno pitanje i pitanje nacionalnog oslobodjenja, polozaj milionskog radnog seljastva, odnos prema imperijalistickom ratu i dr.

Klasne organizacije radnika

Sedamdesetih godina XIX vijeka javljaju se u jugoslovenskim zemljama prve radničke organizacije — udruženja za pomoć i prosvjetna društva, a usporedno s njima zabilježene su i prve klasne akcije za poboljšanje životnih uvjeta। Prvi radnički štrajkovi bili su u Ljubljani i Mariboru, a ubrzo zatim i u Zagrebu, Osijeku, Beogradu i Nišu. Četvrt vijeka kasnije javljaju se prve klasne, sindikalne i političke organizacije radnika. Godine 1894. osnovana je Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije, a dvije godine kasnije i slovenačka Jugoslovenska socijaldemokratska stranka. U to vrijeme u Vojvodini nastaju prve socijaldemokratske organizacije u sastavu mađarske socijaldemokratske partije. U sljedećoj deceniji obrazovane su socijaldemokratske partije Dalmacije i Srbije, a 1909. godine i Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine. Do početka balkanskih i prvog svjetskog rata osnovano je više socijaldemokratskih organizacija u Makedoniji i Crnoj Gori. Stvaranjem ovih organizacija u društvena kretanja i politički život jugoslovenskih naroda stupila je radnička klasa kao nova društveno-politička snaga. Iako obespravljena i ugnjetena, ona je svojom organiziranošću i borbenošću ubrzo ispoljila utjecaj na tokove cjelokupnog društvenog razvitka. Nasuprot ustanova buržoaskog društva javljaju se ustanove radničke klase — sindikati, radničke komore, ustanove socijalnog osiguranja, radnička kulturno-prosvjetna društva i domovi, radničke biblioteke, štampa i publicistika. Pod utjecajem organizirane aktivnosti radničkog pokreta produbljuje se proces diferenciranja i polarizacije u cijelom društvu. Radnička klasa se afirmira kao avangardna društvena snaga u borbi za progres i oko nje se postepeno okupljaju sve širi radni slojevi, kao i najprogresivniji dio inteligencije. Grupiranje na klasnoj osnovi javlja se kao alternativa grupi san ju na osnovama vjerske, plemenske i nacionalne pripadnosti. Te procese više nisu mogli zaustaviti ni najokrutniji metodi progona, ni rasturanje radničkih društava, ni zabrane djelatnosti socijaldemokratskih partija. Međutim, ovi novi društveni procesi nastali pod utjecajem aktivnosti organiziranog radničkog pokreta nisu išli u korak sa razvitkom međunarodnih prilika. Kapitalizam je ušao u novi, imperijalistički stadij svog razvitka. Nastupila je duboka kriza u međunarodnim odnosima, koja je ubrzo dovela do prvog svjetskog imperijalističkog rata u čijem su se vrtlogu od početka našli i jugoslovenski narodi. Socijaldemokratske partije u jugoslovenskim zemljama opterećene idejno-političkim utjecajem Druge internacionale ostale su sve do kraja rata po strani onih zbivanja koja će poslije ruske februarske i pogotovo oktobarske proleterske revolucije potresli temelje svjetskog imperijalističkog sistema i otvoriti mnoga sudbonosna pitanja za dalji razvoj svih, pa i jugoslovenskih naroda. U vodstvima tih partija tek će po završetku rata doći do snažnijih diferenciranja i do jačanja utjecaja revolucionarnih koncepcija klasne borbe.